Nije pretjerano reći kako skokovi sa visine od 27 metara sa sobom donose čitav niz različitih emocija. Bivši takmičar Joey Zuber, stručni analitičar za ovogodišnju Svjetsku seriju, pokušao nam je objasniti o strahu i uzbuđenju koje skokovi donose...
1. Build-up
... nervoza zapravo počinje rano ujutro i onda polako postajete sve nervozniji kako se približava event. Ponekad prva dva treninga mogu biti puno napetija od samog takmičenja, jer je prije toga prošlo mjesec ili čak možda i šest mjeseci od kad ste zadnji put skakali. Naravno, strah i nervoza se pojačavaju sa visinom tornja sa kojeg se skače. Postoji razlika u levelu anksioznosti između 20m i 27m. Loše slijetanje sa 27m ima puno veće posljedice nego onaj sa 20m.
2. Šetnja po rampi
...to je teško, to je vrijeme kad znate da morate to učiniti, srce vam počne lupati i trebate disati polako i duboko kako biste smirili srce. Usta vam se suše i znoje vam se dlanovi. U tom momentu morate pokušati blokirati negativne misli i fokusirati se na skok. Morate vjerovati u sebe i svoje sposobnosti, podsjetiti se da trebate vjerovati instinktu i ne dopustiti da strahu da vlada. Morate kontrolirati strah.
3. Kraj platforme
... ja to posmatram na sljedeći način: „Dobro, sad nema povratka!“ I nekako na kraju platforme budete smireni. Mislim da je ponekad ta šetnja najgori dio.
Komentari
Dodaj komentar