Nakon što je dva puta završio kao drugoplasirani, pobjeda u Barceloni znači da je novi svjetski šampion Red Bull Air Raceu Paul Bonhomme konačno uspio da se otrese loše sreće.
Red Bull Air Race jednostavno ima ukus dramatike. U finalnoj rundi četvorica najboljih pilota od vikenda lete posljednji krug na stazi. Uzlijeću istovremeno, slijeću istovremeno i mogu čuti samo direktora utrke kada otvore kabine. Niko ne zna ko je pobijedio sve dok nije završeno.
Ove godine, svjetsko prvenstvo bilo je neizvjesno do samog kraja: Paul Bonhomme i branilac titule Hannes Arch letjeli su u finalnoj četvorci u Španiji u posljednjem odlučujućem “pobjednik-osvaja-sve” duelu na nebu iznad Barcelone. Bonhomme je letio treći i potom imao četiri minute sam sa svojim mislima dok je Arch letio posljednji. Sve je trebalo biti za nervni slom, ali “vidio sam kako Hannes obara pilon – tako da sam nekako znao.” Super-hladnokrvni Bonhomme ne pada tako lako u melodramu.
No, to nije spriječilo britanskog pilota da si ne da oduška od silne radosti kada je direktor utrke Jim DiMatteo potvrdio da je osvojio Air Race u Barceloni, a samim tim i svjetski naslov. Nije to baš bio glas kojim želi dobrodošlicu putnicima koji se ukrcavaju na 747 British Airwaysa, kojim inače upravlja kada nije u kabini svog trkaćeg aviona okrenut naopačke 10 metara iznad vode pri brzini od 370 km/h. Ali, Paul je zaista imao da oslobodi dosta frustracija koje su se taložile.
Početkom sezone 2009, Bonhomme je dijelio rekord u broju pobjeda sa veteranom Mikeom Mangoldom. Prestigao ga je pobjedama u Kanadi i Portugalu, no dok je Amerikanac bio dvostruki šampion, Paul je dva puta bio drugi. Jedina stvar koju Paul više mrzi od osvajanja drugog mjesta jeste pitanje kakav je osjećaj biti drugi. On je veoma duhovita osoba, no to mu ide na živce.
Srećom, baksuzluk ga je napustio – i jako je sretan zbog toga. “Niko od nas ne želi biti uvijek drugi, zar ne?” – kaže on. “E, to će biti jako lijepo naredne godine – moći ću se utrkivati bez da me ljudi stalno pitaju o tome.”
No, teško je zamisliti kako bi pilot mogao biti bolji nego ove sezone: najniže mjesto koje je osvojio bilo je – ironično – drugo, a i to su bile sjajne izvedbe. Na stazama koje nisu odgovarale njegovom avionu, i na dane kada su stvari išle loše, uspijevao je da savlada svoju frustraciju, izbjegne greške i postigne bolji rezultat no što je to bilo moguće – često pobjeđujući suparnike pomoću bržeg aviona ali manje samodiscipline.
“Niko od nas ne želi biti uvijek drugi, zar ne?”
Poznato je pravilo u Formuli 1 da, što je popularniji vozač, više se šampanjca njegovih suparnika prospe po njemu; isto se odnosi i na Air Race: kada se Bonhomme obratio novinarima nakon svoje pobjede, u ruci je nosio peškir iz kojeg se iza njega cijedio pjenušavi trag šampanjca.
To dosta govori, ali on nije samo popularan. Tokom leta na vrijeme, on jednostavno odiše elegancijom. Nevjerovatno je okretan, udara manje pilona nego bilo ko drugi i drži jačinu upravljanja na samom minimumu. Van pilotske kabine, druželjubiv je i pričljiv; unutar nje, međutim lice mu postaje napeta maska, skoro bolno fokusirana. Svi njegovi suparnici kažu da je on čovjek kojeg najpažljivije promatraju u zraku; čiji bi stil željeli da oponašaju.
Bonhomme divljenje svojih kolega naziva “skromnošću”. Ali to je obostrano: “Gledao sam mnoge pilotekako lete. Neki su veoma vješti u baratanju avionom; drugi imaju dobre upravlječke vještine u kokpitu; neki opet jednostavno pametno razmišljaju. Ono što ja volim misliti jeste da sam uzeo najbolje osobine od mnogih, a ne da sam prosto kopirao nekog određenog. Mislim da me to čini svestranijim takmičarem.”
Impresivan preokret za nekoga ko je napustio školu prilično nekvalificiran; ko je radio gomilu raznih poslova prije nego je zadužio metlu na lokalnom aerodromu. Od tada, nije gledao unazad. Avijacija i aerobatika bile su ono što je slijedilo.
Postao je pilot komercijalnih letova i završio školu za pilota putničkih aviona, sve vrijeme radeći zračne egzibicije. On čini polovicu čuvenog Matador tima za zračne predstave, uz bivšeg Red Bull Air Race takmičara i današnjeg avio-eksperta Stevea Jonesa, a takođe leti i Spitfire i Mustang avionima za Old Flying Machine Company. Početkom ove godine, postao je i otac. Ali ne očekujte da će ga to usporiti. Letenje je, kako kaže, još uvijek previše zabavno. “Volim avijaciju i volim nadmetanje, a to dvoje u kombinaciji je naprosto najbolji mogući osjećaj i obožavam sve to – a ukoliko pobijedite, još je i bolje.”
Komentari
Dodaj komentar